Poslušali smo, pokupili Ivana Enjingija i stigli nekoliko minuta prije skidanja janjca s ražnja. Naravno da je Enjingi ponio vina, naravno da ih je donio i Marinclin, a naravno i da je sve potrajalo...
Naravno i da smo za Zagreb krenuli sutradan, a naravno i da je baš lijepo prisjetiti se. Hvala Facebooku što nas je podsjetio na druženje četiri Ivana koje i nije bilo prvo: