preporuke

Kišan je i svjež dan nakon puuuno sunčanih! Sjetite li se nekog dobrog ljetnog vina, nemojte ga danas otvarati

Objavljeno: 10.09.2026

Ivo Kozarčanin
Ivo Kozarčanin
Bakhov Sin

Svako dobro vino ima mjesto i trenutak kad je najbolje na svijetu. Ako biste vlažan dan s temperaturom nižom od 20 stupnjeva htjeli popraviti otvaranjem butelje koja vas je oduševila tijekom ljeta na moru, razočarali biste se

Mlada vina, kakva su prošlogodišnje osvježavajuće graševine u Slavoniji i Podunavlju, fini zeleni silvanci Bregovite Hrvatske, malvazije ili žlahtine u Istri i na Kvarneru te pošipi pa i kujundžuše u Dalmaciji, primjerena su ljetu. 

 

Kad nema briga i vina su bolja

Primjerena su i odmoru, tijekom kojeg su ljudi bezbrižniji i otvoreniji Bakhovu nektaru. Tijekom dana provedenog uz moru, uz bezbrižan osjećaj koji donose dodir sunca i dobro društvo, jako će se puno vina činiti odličnima. 

Prvi jesenski dan, kakav je prema vremenskim (ne)prilikama današnji, promijenit će i dojam koji vino ostavlja. Odlično će ljetno vino postati banalno i nezanimljivo, iako se nije promijenilo. 

 

Mijenja se vrijeme, mijenjamo se i mi

Promijenili smo se mi i pristajat će nam punija, ozbiljnija pa i toplija vina, rekli bismo, ne misleći na njegovu temperaturu, nego na širinu. I godinu dana zrelija. Dobar takav slavonski, ali i istarski chardonnay fino će zagrijati. Pa i dalmatinski, vinarije Grabovac na primjer, ili neki od brojnih finih rizlinga Bregovite Hrvatske. 

Jesenskim crnim vinima mogli bismo nazvati i frankovke, odnosno borgonje i mlađe merlote u Kontinentalnoj hrvatskoj te Istri, a lasinu i crljenak u Dalmaciji. Zimi jedemo teža jela, koja vole i deblja vina pa će nas grijati plavci, cabernet sauvignoni i zreli terani. 

 

Karakter je važniji nego sorta ili boja

Nakon njih će nas proljeće razveseliti osvježavajućim ručičastim vinima, a, budimo iskreni, samo se u dobrom crnom pinotu može podjednako uživati bilo u kojem godišnjem dobu. I pjenušcima, naravno. Kod njih je karakter puno važniji nego sorta ili boja. 

Prema karakteru mogu se svrstati u četiri kategorije. Pjenušci s duhom najsvježiji su i piju se prije jela ili uz predjela. Uvjetno rečeno, proljetni su ili ljetni. Oni s tijelom puniji su i široki te dobra jesenska pratnja bijelome mesu i najfinijoj ribi. 

 

Piju se rijetko, a pamte dugo

Pjenušci sa srcem dulje odleže pa pristaju i tamnijem mesu, a ni zimi nije prehladno za uživanje u njima. Pjenušci s dušom, pak, velika su i zrela vina u kojima se može uživati uvijek. Piju se, na žalost, rijetko, ali se zato nikad ne zaboravljaju.