Sorta čija su vina tamnocrvene boje s ljubičastim odsjajem, relativno nježno mirišu na bobičasto voće, no nude i pomalo divlje herbalne arome, a ako su odnjegovana u bačvama, začinjena su i s malo vanilije. Okus Rinovog refoška na neki je način banditski: udara snažno i iznenada, a traje dugo i ne boli. Dapače, zove na još.
Na suncu hladi, uz kamin grije
Čak se i ljeti, ohladi li ga se jače nego što je za crna vina uobičajeno, može fino piti uz zreliji pršut, tvrdi sir i ukiseljeno povrće te pečeno masnije crveno meso. Najbolji su mu ipak prijatelji tjestenine sa što jačim šugovima te zimski žgvaceti od što crvenijeg mesa, divlji poput divlje svinje, na primjer.
Rino i refošk sprijateljili su se kao Charles Rolls i Henry Royce prije 120 godina, kad su osnovali slavnu tvornicu, nazvali je prema svojim prezimenima i na logotip stavili početna slova R i R. U vinariji Prelac materijala ima i za treće 'R'. To je Rosé od iste sorte. A brojkama, i to u parovima, može se igrati i ne brojeći početna slova, nego vina od autohtonih istarskih sorata.
Malvazija djevojka i malvazija Šinjora
Osim snažnog crveno-ljubičastog tete nježno ružičastog od refoška, dva vina Rino radi i od istarske kraljice malvazije. Prva nosi naziv sorte i bazno je, pa tržišno vjerojatno i najvažnije vino, ali ipak je pomalo drukčija od drugih.
U vrijeme kad dvije trećine istarskih svježih malvazija nalikuju jedna drugoj, ova je zadržala osobnost. Prvenstveno po blagoj slanosti, što vjerojatno zahvaljuje mineralnom tlu na kojem su vinogradi, a osjeti se u čaši i kao malo drukčija te dugovječnija svježina. Malvazija Šinjora, pak, zrelija je gospođa, na što joj i naziv upućuje.
Ozbiljno vino i za ozbiljno intimno društvo
Kožice bobica macerirale su se, dakle namakale neko vrijeme u soku od grožđa, i sazrijevanje je trajalo dulje nego kod svježe šinjorine, pa je i vino dama. Za njom se neće okretati onaj tko je primijeti krajičkom oka, ali tko se malo bolje zagleda, dugo s nje neće skidati pogled. Ozbiljno vino za ozbiljnu ribu s ozbiljnim maslinovim uljem na večeri s ozbiljnim intimnim društvom.
Treći vinski duet mirisan je i sladak. Momjanski muškat poluslatko je, ali svježe i lepršavo vino koje miriše na poljsko cvijeće i sočne breskve, a pristaje desertima poput voćnih krostata i savijača. Passito Gregorio, pak, raskošno je desertno vino od odabranoga grožđa koje je nakon berbe sunce tri mjeseca prosušivalo na slami.
Sklad kiselina, slatkoće i punoće
Miriše na cvijeće te koricu naranče i med. Dvije potonje senzacije nastavljaju se vrlo ugodno i u okusu, u kojem su krasno usklađeni i alkohol, kiseline, slatkoća te punoća. Krasno vino za raskošne desert i i zrele sireve intenzivnijeg mirisa ili, pak, intimno društvo.
Dva su crvena vina posvećena i unucima. Vita je crvena kupaža merlota, refoška i caberneta sauvignona koja i miriše crveno, na bobičasto voće, trešnju i crvenu šljivu. Okus je veseo i vedar, poput unuke kojoj je posvećeno. Oliver je merlot od probranoga grožđa. Odležao je najveći dio dvije godine u drvenim bačvama različitih veličina i polako se otvara.
Traži vrijeme, a i pije se polako
Isprva miriše na crveno voće, potom na ljubičice i lavandu pa začine poput crnog papra s naznakom čokolade, a na kraju stiže i dašak mente. Traži vrijeme u čaši i to poštivati pa ga piti polako. Ima Rino i svjetski duo, od planetarno najrasprostranjenijih sorata. Chardonnay preporučuje uz tjestenine s plodovima mora i rižoto sa škampima, a u proljeće i uz svježe divlje šparoge. Cabernet sauvignon, pak, gusto je i pikantno vino za mesna jela.
I za kraj, treba spomenuti vina s kojim kušanja obično započinju. Naziv je jedan, ali ponovno je riječ o dva. Oba pjenušca zovu se Blanc & Noir, što znači da nisu bijeli samo od crnoga grožđa, bili bi u tom slučaju Blanc de Noirs, nego od bijeloga i crnoga: chardonnaya, malvazije i crnog pinota. Već više od desetljeća radi ga charmat metodom, što znači da se druga fermentacija odvijala se u tankovima. Žive je zelenkastožute boje, miriše nježno na koštunjavo voće i lijepo osvježava.
Klasičan pjenušac bit će i iz 2024.
Klasičnom metodom druge fermentacije u boci pjenušac je Rino prvi puta napravio 2020. Tri je godine odležavao na finom talogu i oduševio je. U vrijeme korone nije ga radio, a sad je na odležavanju klasičar iz 2024. Kušali smo ga za vrlo toplog prijepodneva i pokazao je da će biti od njega nešto.
Rino je već u berbi. Grožđe su, kaže, počele napadati ose, sladi se njime i divljač, a kiše dugo nema pa se bobice i same suše. Stanje još nije opasno, ali kamen će pasti sa srca kad mošt bude u podrumu.
Fotografije: Marko Malović